Kada ljudi misle o upravljanju čvrstom otpadom, vjerovatno su ga povezali sa smećem koji se bacaju na odlagališta ili spaljivanja. Iako takve aktivnosti sadrže važan dio procesa, raznovrsni elementi su uključeni u stvaranje optimalnog integriranog upravljanja čvrstom otpadom (ISWM). Na primjer, tehnike tretmana čine za smanjenje jačine i toksičnosti čvrstog otpada. Ovi koraci mogu ga pretvoriti u prikladni oblik za odlaganje. Pročišćavanje i načini odlaganja otpada su odabrane i korištene na temelju obrasca, sastava i količine otpadnih materijala.
Ovdje su glavni način obrade i odlagališta otpada:
Termički tretman
Termičko obrada otpada odnosi se na procese koji koriste toplinu za liječenje otpadnih materijala. Slijede neke od najčešće korištenih tehnika za obradu termičkih otpada:
Spaljivanje je jedan od najčešćih tretmana otpada. Ovaj pristup uključuje sagorijevanje otpadnog materijala u prisustvu kisika. Ova metoda termičke obrade obično se koristi kao sredstvo oporavka energije za električnu energiju ili grijanje. Ovaj pristup ima nekoliko prednosti. Brzo smanjuje jačinu otpada, umanjuje troškove prijevoza i smanjuje štetne emisije gasova u stakleniku.
Gasifikacija i piroliza su dvije slične metode, a obojica koji se razgrađuju organski otpadni materijali izlaganjem otpada na male količine kisika i vrlo visoke temperature. Piroliza koristi apsolutno bez kisika dok gasifikacija omogućava vrlo malu količinu kisika u procesu. Gasifikacija je povoljnija jer omogućava procesu sagorijevanja za povrat energije bez uzroka zagađenja zraka.
Otvoreno paljenje je naslijeđen termički obrazac za obradu otpada koji je ekološki štetan. Spalionice koji se koriste u takvom procesu nemaju uređaje za kontrolu zagađenja. Oni oslobađaju tvari poput heksahlorobenzena, dioksina, ugljičnog monoksida, čestica, isparljivih organskih spojeva, policikličkih aromatičnih spojeva i pepela. Nažalost, ova metoda i dalje vježbaju mnoge lokalne vlasti međunarodno, jer nudi jeftino rješenje čvrstog otpada.
Deponije i odlagališta
Sanitarna deponija pružaju najčešće korišteno rješenje za odlaganje otpada. Ove odlagališta se žele eliminirati ili smanjiti rizik od opasnosti od okoliša ili javnog zdravlja zbog odlaganja otpada. Ove su mjesta smještene gdje zemljišta na zemlji rade kao prirodni međuspremnici između okoliša i odlagališta. Na primjer, površina odlagališta može se sastojati od glinenog tla koji je prilično otporan na opasni otpad ili ih karakteriziraju odsustvo površinskih vodenih tijela ili tablicom niske vode, sprečavajući rizik od zagađenja vode. Upotreba sanitarnih odlagališta predstavlja najmanje zdravstveno i ekološki rizik, ali trošak uspostavljanja takvih odlagališta je relativno veći od ostalih metoda otpada.
Kontrolirane deponije su manje ili više iste kao i sanitarne deponije. Ove deponije su u skladu s mnogim zahtjevima za sanitarnu deponiju, ali mogu im nedostajati jedan ili dva. Takve deponije mogu imati dobro planirani kapacitet, ali nema planiranja ćelija. Ne može biti ili djelomičnog upravljanja plinom, osnovnim vođenjem evidencije ili redovnog korica.
Deponije bioreaktor rezultat su nedavnih tehnoloških istraživanja. Ova deponija koriste superiorne mikrobiološke procese za ubrzanje raspadanja otpada. Kontrolna funkcija je kontinuirano dodavanje tečnosti za održavanje optimalne vlage za probavu mikrobne. Tečnost se dodaje ponovno cirkulacija iscrpljenosti odlagališta. Kada količina iscjetka nije adekvatan, koristi se tečni otpad poput kanalizacionog mulja.
Bioremedijacija
Bioremedijacija koristi mikroorganizme za razgradnju i uklanjanje zagađivača sa kontaminiranih tla ili vode. Često se koristi za liječenje izlijevanja nafte, industrijske otpadne vode i drugih oblika zagađenja. Komman za kontaminirane stranice i određene vrste opasnog otpada.
Kompostiranje je još jedno najčešće korišteno korišteno odlaganje otpada ili metoda liječenja koji je kontrolirani aerobni raspadanje organskih otpadnih materijala djelovanjem malih beskralješnjaka i mikroorganizama. Najčešći tehnike kompostiranja uključuju statički kompostiranje hrpe, vermin-kompostiranje, kompostiranje vjetrenjača i kompostiranje u plovilu.
Anaerobna probava takođe koristi biološke procese za dekomponere organskih materijala. Anaerobna probavka, međutim, koristi okruženje bez kisika i bakterije za razgradnju otpadnog materijala u kojem kompostiranje mora imati zrak za omogućavanje rasta mikroba.
Važno je uzeti u obzir specifične karakteristike otpada, ekoloških propisa i lokalnih uvjeta prilikom odabira odgovarajućeg obrade otpada i načina odlaganja. Integrirani sustavi za upravljanje otpadom koji kombinuju više metoda često se koriste za efikasno rješavanje različitih otpadnih potoka. Uz to, svijest javnosti i sudjelovanje u smanjenju otpada i recikliranje napora igraju ključnu ulogu u održivom upravljanju otpadom.
Vrijeme objavljivanja: Dec-20-2023